Rasprava je održana u okviru projekta #brževišebolje, čiji je cilj jačanje kapaciteta socijalnih partnera, razmjena iskustava te oblikovanje prijedloga za unapređenje socijalnog dijaloga i radnih politika.

Na okruglom stolu sudjelovali su predstavnici sindikata, akademske zajednice i stručnjaci za tržište rada: Matija Kroflin (Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja), Izabela-Delfa Mišić (Nezavisni hrvatski sindikati), Darko Šeperić (Savez samostalnih sindikata Hrvatske), dr. sc. Viktor Viljevac (Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) te Sebastijan Troskot (Školski sindikat Preporod), uz moderiranje Domagoja Novokmeta.

Sudionici su kroz različite perspektive analizirali stanje plaća u Hrvatskoj, odnos plaća i produktivnosti, učinke inflacije, položaj javnog i privatnog sektora te ulogu kolektivnog pregovaranja. Unatoč razlikama u naglascima, rasprava je pokazala visok stupanj suglasnosti oko ključnih izazova hrvatskog sustava plaća te potrebe za sustavnijim pristupom njihovom rješavanju. Zaključci predstavljeni u ovom dokumentu sintetiziraju glavne poruke iznesene tijekom rasprave.

Ključni zaključci

1. Rast plaća posljednjih godina nije bio pretjeran, ali nije bio ni ravnomjerno raspoređen

Unatoč nominalno snažnom rastu plaća u posljednjih nekoliko godina, sudionici su upozorili kako taj rast nije bio jednak za sve radnike.

Prosječne plaće rasle su brže od prosječne inflacije, no iza agregiranih pokazatelja kriju se značajne razlike među djelatnostima, poduzećima i pojedinim skupinama radnika. Velik broj zaposlenih ostvario je povećanja koja nisu uspjela očuvati njihovu kupovnu moć, osobito u sektorima s nižim plaćama.

Posebno je naglašeno kako korištenje prosječne plaće često prikriva stvarno stanje na tržištu rada. Distribucija plaća pokazuje da većina zaposlenih ostvaruje primanja ispod prosjeka, dok značajan dio radnika i dalje prima plaće koje ne omogućuju dostojanstven životni standard.

---

2. Postoji gospodarski prostor za daljnji rast plaća

Jedna od središnjih poruka rasprave jest da rast plaća nije bio glavni uzrok inflacije niti predstavlja prijetnju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

Sudionici su istaknuli kako su u razdoblju nakon pandemije poduzeća u prosjeku ostvarivala rekordno visoke profitne marže i razine profitabilnosti. Takvi pokazatelji upućuju da je dio novostvorene vrijednosti mogao biti raspodijeljen radnicima kroz veći rast plaća bez ugrožavanja održivosti poslovanja.

Istodobno je naglašeno da se hrvatsko tržište rada danas suočava s kroničnim nedostatkom radne snage, a ne viškom radnika kao prethodnih desetljeća. U takvim okolnostima rast plaća predstavlja prirodnu ekonomsku prilagodbu, ali i važan instrument zadržavanja radnika.

---

3. Produktivnost ne ovisi isključivo o radnicima

Rasprava je ukazala na potrebu napuštanja pojednostavljenih interpretacija prema kojima su plaće isključivo funkcija produktivnosti rada.

Produktivnost proizlazi iz kombinacije kvalitete upravljanja, tehnološke opremljenosti, razine investicija, organizacije rada, obrazovanja zaposlenih i institucionalnog okruženja. Stoga odgovornost za povećanje produktivnosti ne može biti prebačena isključivo na radnike.

Sudionici su posebno upozorili kako Hrvatska i dalje nedovoljno ulaže u djelatnosti više dodane vrijednosti, tehnološku modernizaciju i razvoj industrije, zbog čega dugoročni rast produktivnosti ostaje ograničen.

---

4. Hrvatska nema cjelovitu politiku plaća

Jedan od najsnažnijih zaključaka okruglog stola odnosi se na izostanak jasne nacionalne politike plaća.

Sudionici su ocijenili kako se odluke o plaćama donose parcijalno, često kao reakcija na političke okolnosti ili pojedinačne pritiske, umjesto da budu dio dugoročne razvojne strategije.

Takva politika rezultira:

• velikim razlikama među sektorima,
• neujednačenim kriterijima određivanja plaća,
• izostankom jasnih pokazatelja prema kojima bi se plaće usklađivale,
• nedostatkom koordinacije između fiskalne, gospodarske i socijalne politike.

Plaće bi trebale biti sastavni dio gospodarske strategije Republike Hrvatske, a ne isključivo rezultat ad hoc političkih odluka.

---

5. Sustav plaća u javnom sektoru zahtijeva ozbiljnu reviziju

Sudionici su izrazili zajedničku ocjenu kako posljednja reforma sustava plaća u javnim službama nije ostvarila deklarirane ciljeve.

Iako su pojedinim skupinama zaposlenih plaće povećane, novi sustav nije uspio uspostaviti pravednije odnose među zanimanjima niti je uklonio postojeće nejednakosti.

Posebno su istaknuti problemi u obrazovanju i znanosti, gdje početne plaće ostaju nedovoljno konkurentne za privlačenje i zadržavanje stručnih kadrova. Dugoročno, takvi trendovi predstavljaju ozbiljan rizik za kvalitetu javnih usluga i razvoj ljudskog kapitala.

---

6. Radnike treba promatrati kao razvojnu investiciju, a ne kao trošak

Sudionici su upozorili kako je dominantna percepcija rada kao troška jedna od temeljnih prepreka razvoju hrvatskog gospodarstva.

Plaće nisu samo rashod poslodavca ili proračuna. One predstavljaju ulaganje u ljudski kapital, glavni izvor osobne potrošnje, važan pokretač gospodarskog rasta te ključni instrument za zadržavanje kvalificirane radne snage.

Posebno je naglašeno kako su hrvatski radnici među najjeftinijima u Europskoj uniji, zbog čega argument da su troškovi rada previsoki nije potkrijepljen dostupnim podacima.

---

7. Kolektivno pregovaranje ostaje ključni mehanizam pravednog rasta plaća

Sudionici su istaknuli da se održiv rast plaća dugoročno može osigurati jedino kroz snažan sustav kolektivnog pregovaranja.

Premda je posljednjih godina vidljiv porast interesa radnika za sindikalno organiziranje, kolektivni pregovori još uvijek nisu dovoljno razvijeni, osobito u privatnom sektoru.

Posebno je naglašena odgovornost države da vlastitim primjerom jača socijalni dijalog, redovito sklapa kolektivne ugovore te potiče razvoj kolektivnog pregovaranja u cijelom gospodarstvu.

---

8. Porezni i platni sustav trebaju poticati održiv rast plaća

Rasprava je otvorila pitanje neoporezivih primitaka koji sve češće zamjenjuju redoviti rast osnovnih plaća.

Iako takva praksa kratkoročno povećava raspoloživi dohodak radnika, dugoročno smanjuje osnovicu za mirovinska prava, narušava transparentnost sustava plaća te umanjuje prihode mirovinskog i zdravstvenog sustava.

Sudionici smatraju da rast životnog standarda treba biti utemeljen na rastu osnovnih plaća, a ne na širenju neoporezivih oblika isplate.

---

Na temelju rasprave sudionici ističu potrebu za sljedećim koracima:

• izraditi nacionalnu politiku plaća koja će biti sastavni dio gospodarske politike Republike Hrvatske;
• uspostaviti transparentne kriterije za određivanje i usklađivanje plaća u javnom sektoru;
• jačati kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog u svim sektorima gospodarstva;
• poticati rast osnovnih plaća umjesto oslanjanja na neoporezive primitke;
• usmjeravati gospodarski razvoj prema djelatnostima više dodane vrijednosti koje omogućuju dugoročno održiv rast produktivnosti i plaća;
• promatrati ulaganje u ljudski kapital kao razvojni prioritet, a ne kao fiskalni trošak;
• osigurati da rast produktivnosti, profitabilnosti i gospodarskog razvoja bude pravednije raspodijeljen između rada i kapitala.

Zaključak

Rasprava je pokazala da pitanje plaća nadilazi pojedinačne sektore i predstavlja jedno od ključnih razvojnih pitanja hrvatskog gospodarstva. Plaće nisu samo instrument socijalne politike, nego i važan mehanizam gospodarskog razvoja, očuvanja radne snage, povećanja produktivnosti i društvene kohezije.

Sudionici su se složili kako Hrvatska raspolaže gospodarskim prostorom za daljnji rast plaća, ali da je za njegovo ostvarenje potrebno razviti jasnu i dugoročnu politiku plaća utemeljenu na socijalnom dijalogu, kolektivnom pregovaranju, transparentnim kriterijima te većem vrednovanju rada kao temeljnog razvojnog resursa.